Jutarnje misli

Možda bi trebali zatvoriti oči dok čekamo da ovo ludilo prođe. I bolest, i siromaštvo, i borbe, i svađe.

Možda bi trebali okrenuti glavu dok čekamo da ovo ludilo prođe. I vrućine, i hladnoće, i otrovni zrak, i blatne vode.

Možda bi trebali začepiti uši dok čekamo da ovo ludilo prođe. I glasna mržnja, i loše misli, šumovi i buka.

Možda bi trebali pobjeći negdje dok čekamo da ovo ludilo prođe. I udarci, i podmetanja nogu, i guranje s leđa.

Možda bi trebali spaliti slike starih prijatelja i gledati pepeo kako leti iznad naših glava poput sive magle…

Ali tko će onda pomoći da sve ovo prođe? Tko će gledati ako svi zatvorimo oči? Tko će vidjeti ako svi okrenemo glave? Tko će, osim Arsena, ostati mlad ako svi ostarimo? Tko će pobijediti i neko novo ludilo?

I tko će ostati ako svi odemo?