Kreni…

Jutro je.

Samo se lagano okreni prema Suncu i čekaj. Pričekaj da Sunce krene prema tebi. I kreni naprijed, da mu budeš bliže. Osjeti toplinu i raširi ruke.

Gledaj. Lijevo od tebe Jarunsko jezero gleda trkače. Neke i prepoznaješ, neki ti mahnu u prolazu, neki su te zaboravili. Više nisi tu, samo želiš snagu koju si izgubio, želiš naći riječi koje si zaboravio.

Hodaj dalje, kad dođeš do mosta sjedni, osjeti miris bazena i teniskih igrališta. Slušaj zvono tramvaja, topot cipela što prolaze ulicom, možda čuješ Ronija kako svira dolje pokraj Save.

I dok sjediš, spusti ruke na zemlju ispod sebe, osjeti kako se mrviš zajedno s njom, pusti da te vjetar nosi prašnjavog i suhog. Vrti, se, pleši, leti i čekaj da te smoče nevidljive i teške kapi hladne vode.

A dok letiš, razmisli što želiš. Odaberi put. Ispod tebe je široka cesta što vodi prema gradu, ali i most kojim možeš prijeći preko rijeke.

Razmisli gdje dalje, da li možeš natrag, što je važno, što si spreman otrpjeti, što si spreman zaboraviti i oprostiti. Čega si se spreman odreći.

Pa duboko udahni, spusti se na tlo, okreni u pravom smjeru i kreni.

Vidimo se tamo…