Sjećaš se?

Pitat ćeš u nekom času, kladim se u sve na svijetu,

kako smo se našli ovdje, kako je to stvarno bilo.

I sjest ćemo negdje uz vodu. Znam da će nam biti važno, i pričat ćemo ti o domu,

i prozorima gdje si rođena, i zgradama gdje smo čekali da dođeš.

Sve ćeš čuti, samo pričekaj, možda je još prerano.

Pokazat ćemo ti naš dom uz rijeku, sjećaš se?

I park iza zgrade. I terasu. I tobogan.

A onda ćemo napraviti krug, isti onaj kao svaki dan.

Ti si spavala, a ja sam bio najsretniji tata na svijetu,

A kasnije smo pjevali, pričali ili samo gledali, a ja sam bio najsretniji tata na svijetu.

Sjećaš se?

Sjećaš li se novog parka gdje smo švercali Marlija makar se nije smjelo?

Nisi vidjela naš ponos kad smo bili s tobom.

To je bio naš dom, nadam se da se bar malo sjećaš.

Oprosti ako smo ti to oduzeli…

I nadam se da će svaki novi dom biti dom.

A taj će uvijek biti prvi. I naš.